sitemap
Site language CroatiaCroatian
United Kingdom (Great Britain)English
Germany (D)German

Usklađivanje s EU regulacijom


Garancijski sustavi u osiguranju (Insurance Guarantee Schemes - IGS), kao jedna od brojnih inicijativa Europske Unije usmjerena na jačanje zaštite potrošača usluga osiguranja, ali i vraćanja povjerenje u sektor osiguranja, predmet su brojnih analiza i rasprava te zakonodavno regulatornih inicijativa koje bi trebale biti zaokružene prijedlogom direktive Europske Unije u drugoj polovici 2012. godine.
Garancijski sustavi u osiguranju predstavljaju posljednji vid zaštite za potrošače kada osiguratelji nisu u stanju ispuniti svoje obveze iz ugovora o osiguranju, pružajući zaštitu od rizika neisplate po odštetnim zahtjevima u slučaju stečaja društva za osiguranje.
Prema analizi Europske komisije od 30 država EU-EEA područja, u samo njih 12 postoji jedan ili više garancijskih sustava u osiguranju. Iz navedenog proizlazi da je jedna trećina EU-EEA tržišta osiguranja nepokrivena garancijskim sustavom u osiguranju za slučaj stečaja osiguratelja, odnosno da su 26% svih ugovora životnog osiguranja i 56% ugovora neživotnog osiguranja nezaštićeni.
Stav je Europske komisije da postojeći garancijski sustavi u osiguranju nisu međusobno harmonizirani pa na taj način sprječavaju postizanje učinkovite i jednakomjerne zaštite potrošača na području Europske Unije što može dovesti do gubitka povjerenja u pojedina tržišta te posljedično dovesti do rizika stabilnosti istih. IGS za osigurateljni sektor uzrokuju dvije vrste troškova koji trebaju biti vrednovani u odnosu na prednosti koje IGS osiguravaju u dijelu zaštite potrošača te stabilnosti tržišta. Spomenuti troškovi odnose se na direktne troškove, kao plaćanja dijela premijskog prihoda u cilju formiranja garancijskog fonda i administrativne troškove kao troškove poslovanja garancijskog fonda te indirektne troškove u dijelu negativnog utjecaja na tržište i moralnog hazarda. Troškovi IGS-a nisu značajni, prema postojećim primjerima u EU, iznosili su manje od 0,1% ukupne premije.
Strukturirani investicijski proizvodi (Packaged Retail Investment Products – PRIPs) inicijativa su Europske komisije u dijelu izrade ujednačene regulative predugovornog informiranja i prodajne prakse strukturiranih investicijskih proizvoda. PRIPs podrazumijeva slične i konkurentne financijske proizvode kao što su strukturirani investicijski proizvodi, a čine ih investicijsko životno osiguranje, ulaganje u investicijske fondove, strukturirane vrijednosnice i strukturirani oročeni depoziti. Ovi strukturirani investicijski proizvodi mogu imati različite pravne oblike, a trebaju sadržavati sljedeće karakteristike: izloženost financijskoj imovini u strukturiranom „zapakiranom“ obliku, njihova primarna funkcija je akumulacija ulaganja, a ponekad i osiguranje ulaganja, uglavnom su srednjoročna ili dugoročna ulaganja i namijenjeni su prvenstveno malim ulagačima, iako mogu biti distribuirani i zahtjevnijim ulagačima.
Cilj ove nove regulative je osiguranje jednostavne i jednoznačne zakonodavne osnove za učinkovito i odgovorno ulaganje sredstava malih ulagača te osiguranje i vraćanje povjerenja malih ulagača u investicijske proizvode, koje je značajno narušeno u vrijeme financijske krize. Nova regulativa trebala bi osigurati veću transparentnost tržišta, bolje objašnjenje samih proizvoda i ulaganja, jednake uvjete poslovanja komparabilnih strukturiranih investicijskih proizvoda te prodajnu praksu i kanale prodaje koja je u skladu s interesima ulagača.
Europska komisija trebala bi izraditi prijedlog zakonodavnog okvira PRIPs-a do kraja 2012. godine.
CEA je sa žaljenjem primila vijest o presudi Europskog suda pravde donesenoj 1. ožujka 2011., kojom zbog povrede načela jednakosti spolova s 21. 12. 2012. proglašava nevažećom odredbu Direktive o ravnopravnosti spolova koja osigurateljima omogućuje korištenje spola u izračunu premija osiguranja. Hrvatski ured za osiguranje se, kao punopravni član europskog krovnog Udruženja osiguratelja i reosiguratelja CEA, pridružuje zajedničkom stavu europskih osiguratelja da je spol legitiman faktor u pravičnoj ocjeni rizika, te se korištenje spola u slučajevima kada je to relevantno za preuzeti rizik ne može smatrati diskriminacijom, već naprotiv diferencijacijom koja omogućuje i muškarcima i ženama da osiguranje zaključe uz pravedan iznos premije izračunat temeljem preciznih aktuarskih i statističkih podataka. Europski osiguratelji su već u procesu donošenja tzv. Direktive o ravnopravnosti spolova upozoravali na opravdanost korištenja spola kao odlučnog faktora rizika u određenim vrstama osiguranja, kao što su rentna, privatna zdravstvena, osiguranja od nezgode, putna, automobilska i životna osiguranja u kojima se korištenjem spola kao faktora rizika zadovoljavaju aktuarska načela ocjene rizika ali i osnovno načelo ravnopravnosti koje predviđa da se ljudi u usporedivim situacijama tretiraju jednako odnosno u različitim situacijama različito. Za očekivati je da će odluka Europskog suda imati za posljedicu promjene cjenika premija na cjelokupnom europskom tržištu osiguranja, promjenu potražnje i s time povezanu negativnu selekciju, slabiji razvoj inovativnih novih osiguranja, smanjenje konkurencije i mogućnosti izbora za osiguranike, a neki će proizvodi osiguranja morati biti povučeni s tržišta. Svako povećanje premija i ograničavanje raznolikosti ponude prvenstveno osiguranja kojima se osiguravaju primjereni prihodi u trećoj životnoj dobi, zabrinjavajuće je u vrijeme u kojem se posebno ukazuje na nužnost mirovinske štednje i upozorava na činjenicu da su obvezni mirovinski sustavi temeljeni na generacijskoj solidarnosti na granici održivosti. CEA je stavove svojih članova o opravdanosti korištenja spola kao faktora rizika te posljedicama koje bi se mogle javiti uslijed obveznog uvođenja unisex tarifa nakon 21. prosinca 2012. detaljno obrazložila u publikaciji O korištenju spola pri utvrđivanju cijena proizvoda osiguranja - The use of gender in insurance pricing, objavljenoj krajem veljače 2011.
U studenom 2008. Europska je komisija zadužila Radnu grupu na čelu s Jacquesom de Larosièreom da predloži izmjene kako bi se ojačala integrirana europska supervizija s ciljem učinkovitije zaštite potrošača i vraćanja povjerenja u financijski sustav.
Na osnovi zaključaka De Larosière izvješća Europska je komisija krajem 2009. prihvatila paket nacrta zakona u svrhu jačanja nadzora financijskog sektora. Cilj ovih poboljšanih kooperativnih aranžmana je održivo učvrstiti financijsku stabilnost u cijeloj Europskoj Uniji, osigurati da se ista tehnička pravila primjenjuju i provode dosljedno, detektirati rizike u sistemu u ranoj fazi i omogućiti efikasnije djelovanje u izvanrednim situacijama i kod rješavanja nesuglasica među supervizorima.
U tu svrhu razvija se makroprudencijalna regulacija koja za cilj ima stabilnost ukupnog financijskog sustava i nadopuna je prudencijalnoj regulaciji pojedine financijske institucije. Institucijsku podršku makroprudencijalnoj regulaciji čini Europski odbor za sustavni rizik (European Systemic Risk Bord – ESRB) u svrhu ranog otkrivanja rizika financijskog sistema u cjelini kako bi reakcija bila brza i pravovremena. ESRB će pratiti i procjenjivati potencijalne prijetnje financijskoj stabilnosti koje bi se mogle pojaviti iz makro-ekonomskih kretanja i kretanja unutar financijskog sistema kao cjeline (makro-prudencijani nadzor). Da bi se spomenuto postiglo, ESRB će izdavati pravovremena upozorenja o sustavnim rizicima koji se koncentriraju i, tamo gdje je to potrebno, dati preporuke o načinu djelovanja. ESRB će se baviti jednom od osnovnih slabosti koje je kriza samo dodatno istaknula, a to je ranjivost financijskog sustava prema međusobno povezanim, složenim, sektorskim i međusektorskim sistemskim rizicima.
U dijelu mikroprudencijalne osnovan je Europski sustav financijskih nadzornih agencija (European System of Financial Supervisors – ESFS), kojeg čine nacionalni supervizori i tri nove Europske nadzorne agencije (European Supervisory Authorities – ESAs) za bankarstvo, vrijednosne papire i financijsko tržište te osiguranje i zaposleničke mirovine.
ESFS se sastoji od snažne mreže nacionalnih financijskih supervizora koji surađuju zajedno s novim Europskim nadzornim agencijama na zaštiti financijske stabilnosti na razini individualnih financijskih institucija, kao i zaštiti korisnika financijskih usluga (mikro-prudencijalni nadzor). ESFS bi trebao postati operacijska mreža sa zajedničkim i međusobno povećanim odgovornostima. Na razini EU-a , tri postojeća Odbor nadzornih agencija (Committees of Supervisors – CEIOPS, CESR i CEBS) su zamijenjena sa tri nove europske nadzorne agencije i to: Europsku agenciju za nadzor banaka (European Banking Authority – EBA), Europsku agenciju za nadzor osiguranja i zaposleničkih mirovina (European Insurance and Occupational Pensions Authority – EIOPA) te Europsku agenciju za nadzor vrijednosnih papira i financijskog tržišta (European Securities and Markets Authorities – ESMA) od kojih bi svako tijelo imalo svoju pravnu osobnost. Novi okvir makro i mikro regulacije i nadzora financijskog sektora prikazan je u shemi.
 
(EIOPA - European Insurance and Occupational Pensions Authority)
Europska agencija za nadzor osiguranja i zaposleničkih mirovina (EIOPA) započela je s radom 1. siječnja 2011. zamjenjujući Europski odbor supervizora osiguranja i zaposleničkih mirovina (CEIOPS - Committee of European Insurance and Occupational Pensions Supervisors).
Temeljni ciljevi poslovanja i funkcije EIOPA-e su potpora održavanju financijske stabilnosti, transparentnosti financijskih tržišta i financijskih proizvoda, zaštita osiguranika, članova mirovinskih fondova i korisnika mirovinskih i osigurateljnih proizvoda. EIOPA je nadležna za nadzor i identifikaciju trendova, potencijalnih rizika i ranjivosti na razini mikro-prudencijalne regulacije, nadzora poslovanja sektora osiguranja i zaposleničkih mirovina. EIOPA je nezavisno savjetodavno tijelo Europskog parlamenta, Vijeća Europske Unije i Europske komisije.
Problematika mirovinskog sustava i štednje za starost visoko je pozicionirana na listi prioriteta Europske komisije i njenog predsjednika Barrosa. Europska komisija je u srpnju 2010. izdala „GREEN PAPER towards adequate, sustainable and safe European pension systems“ kao sveobuhvatan dokument koji bi trebao potaknuti raspravu i nove prijedloge oko rješavanja ovog iznimno bitnog problema što bi nastavno rezultiralo konkretnim planom i prijedlogom zakonodavnih i regulatornih izmjena na razini Europske Unije. Nacrt ovog dokumenta Europske komisije naglašava sljedeće ključne izazove i područja unapređenja europskog mirovinskog sustava:
  • utjecaj demografskih promjena i financijske krize,
  • prioriteti modernizacije mirovinskog sustav u EU,
    • ispunjenje cilja dostatnih i održivih mirovina,
    • postizanje usklađenosti između radnog vijeka i mirovine,
    • unapređenje mobilnosti radne snage i prenošenja mirovina unutar EU,
    • povećanje sigurnosti i veće transparentnosti mirovinskih sustava,
  • poboljšanje statistike i monitoringa mirovinskog sustava i
  • unapređenje sustava upravljanja europskom mirovinskom strategijom i mirovinskim sustavom.
Važno područje čini početak konzultativnog procesa izrade nove regulative poslovanja zaposleničkih mirovinski fondova (Institutions for Occupational Retirement Provision – IORPs) nazvana IORPs II. Nova IORPs II regulativa bi trebala biti oblikovana po Lamfalussy pristupu usvajanja regulatornih odredbi financijskog sustava. Otvoreni konzultativan proces trebao bi biti zaključen do 15. veljače 2012. do kada bi EIOPA trebala poslati svoj konačan prijedlog – savjet u pogledu IORPs II direktive.
Europska komisija se odlučila na reviziju IORP direktive kako bi unaprijedila jedinstveno tržište financijskih usluga za mirovinske fondove, osigurala njihovo poslovanje među državama članicama, razvila rizikom utemeljenu regulaciju ovih institucija i osigurala jednake uvjete poslovanja među financijskim institucijama. Europska komisija trebala bi do kraja 2012. izdati prijedlog nove IORPS II direktive.
Europsko udruženje osiguratelja i reosiguratelja (CEA) izdalo je u travnju 2010. godine kratku publikaciju o ulozi društava za osiguranje u mirovinskom sustavu pod naslovom „Pensions“ kojom se zalaže za prepoznavanje doprinosa i značaja društava za osiguranje u mirovinskom sustavu i mirovinskoj štednji.
U publikaciji „Pensions“ CEA ističe ulogu društava za osiguranje u mirovinskoj debati te ključna pitanja o kojima bi donosioci odluka i zakonodavac trebao voditi računa.
Publikacija ukazuje na značaj društava za osiguranje: u smanjenju tereta demografskih promjena kroz štednju za starost u obliku životnog osiguranja, društva za osiguranje posjeduju i ekspertizu u pružanju dugoročnih štednih proizvoda, pored štedne komponente osiguranje osigurava i rizik smrti, nezgode, teško bolesnih stanja, nesposobnosti za rad i sl., životno osiguranje je fleksibilniji i mobilniji proizvod.
Kao ključna pitanja i područja za donositelje odluka i zakonodavca naglašava problem sigurnosti mirovina i nužnost unapređenja regulatornih odredbi solventnosti mirovinskih fondova, rješenje problema dijela mirovine iz sustava „generacijske solidarnosti“, jačanje nacionalnih distribucijskih kanala mirovinskih proizvoda, diverzifikacije rizika kroz različite mirovinske proizvode, poticanje mirovinske štednje kroz porezne olakšice i oslobođenja te nužnost financijske edukacije stanovništva o nužnosti štednje za starost.