U okviru Solvency II, svi rizici u poslovanju društava za osiguranje i društava za reosiguranje trebali bi biti kvantitativno i kvalitativno prepoznati i upravljani (risk – based model), a izloženost i upravljanje rizicima društva determiniralo bi potrebnu razinu kapitala – adekvatnost kapitala. Današnji sustav regulacije adekvatnosti kapitala i granice solventnosti osiguratelja i reosiguratelja u upotrebi je još od 1970., a posljednje izmjene doživio je 2002. godine. Zasnovan je na pravilima i mjerama koje definiraju granicu solventnosti koju moraju ispuniti osiguratelji. To je jednostavan model koji uzima u obzir samo osigurateljni rizik na principu indeksa premije i šteta. Financijski rizik je upravljan zakonskim pravilima i ograničenjima ulaganja i ne utječe na adekvatnost kapitala i granicu solventnosti. Kroz ovaj sustav, brojni rizici kojima je društvo izloženo nisu vrednovani i upravljani na adekvatan način, niti su primjereno vrednovani instrumenti zaštite i diversifikacijski učinci.

Solvency II se često dijeli u tri stupa, koja sadrže tri područja nove regulacije. Usvojena Direktiva o Solvency II 2009/138/EZ, ipak formalno ne poznaje takvu podjelu. Prvi stup odnosi se na kvantitativne mjere, drugi na sustav upravljanja rizicima i nadzor na poslovanjem društva od strane nadzornog tijela, a treći na tržišnu disciplinu i veću transparentnost poslovanja.

Struktura Solvency II

Prvi stup – kvantitativne mjere, definira vrednovanje imovine i obveza, izračun tehničkih pričuva, kategorizaciju vlastitih sredstava, granicu solventnosti, minimalni potrebni kapital. Solvency II pretpostavlja dvije razine kapitala; granicu solventnosti ili solventni kapital (Solvency Capital Requirement – SCR) i minimalni potrebni kapital (Minimum Capital Requirement - MCR). Solventni kapital (SCR) je ona razina kapitala koja omogućuje društvu za osiguranje i društvu za reosiguranje apsorpciju gotovo svih štetnih događaja i solventno poslovanje s obzirom na preuzete rizike, dok minimalno potrebni kapital (MCR) predstavlja najnižu dopuštenu razinu kapitala društva. Između ove dvije razine kapitala, nadzorno tijelo će propisati potrebne popravne mjere.

Granica solventnosti (SCR) bi se trebala izračunavati korištenjem internog modela kojeg društva individualno razvijaju ili standardne formule – standardnog pristupa, propisanog direktivom o Solvency II i mjerama implementacije. Kao mjera rizičnosti uzimala bi se rizična vrijednost (Value at risk – VaR) uz razinu pouzdanosti od 99,5% u jednogodišnjem razdoblju. U izračun potrebnog kapitala bili bi uzeti svi rizici kojima je društvo izloženo. Solvency II potiče razvoj internih modela procjene rizika od strane osiguratelja i reosiguratelja, koje će vjerojatno razvijati velika društva, a srednji i manji osiguratelji koji ne budu imali dovoljno sredstava ili znanja mogu koristiti standardan pristup, standardnu formulu za izračunavanje solventnog kapitala.

Drugi i treći stup značajni su dijelovi Solvency II i pretpostavljaju proces supervizije, razvijanje internih kontrola i procesa upravljanja rizicima u drugom stupu te tržišnu disciplinu i transparentnost poslovanja u trećem stupu.

Solvency II – projekt usvajanja novog zakonodavnog i regulatornog okvira osiguratelja i reosiguratelja u Europskoj uniji započeo je još 2000. godine, 28. lipnja, preliminarnim „otvorenim danima“ na kojima su razmatrane različite ideje i prijedlozi širokog kruga zainteresiranih strana.

Proces usvajanja i implementacije Solvency II provodi se kroz četiri razine tvz. Lamfalussy procesa.

Prva razina podrazumijeva donošenje Solvency II direktive koju predlaže Europska komisija uz savjetovanje CEIOPS-a (Committee of European Insurance and Occupational Pensions Supervisors), a usvaja ju Europski parlament i Vijeće ministara. Direktivu Solvency II 2009/138/EZ izglasao je Europski parlament 22. travnja 2009., a potvrdilo Vijeće ministara 5. svibnja 2009. Direktiva je objavljena u „Official Journal of the European Union“, Volume 52, 17. prosinca 2009. godine.
Primjena i implementacija direktive nalaže izradu provedbenih mjera, koje bi u suradnji s Europskom agencijom za nadzor osiguranjai zaposleničkih mirovina (EIOPA) trebala predložiti Europska komisija do sredine 2012. kao drugu razinu implementacije direktive. Provedbene mjere bi trebao usvojiti EIOPC – (European Insurance and Occupational Pensions Committee) do kraja 2012.
Treća razina usvajanja direktive podrazumijeva preporuke i načela supervizije koje bi trebala predložiti i usvojiti Europska agencija za nadzor osiguranja i zaposleničkih mirovina (EIOPA) do kraja 2012. U 2013. godini zemlje članice će imati vremena za prilagodbu nacionalnih zakonodavstava, a Europska komisija će nadzirati i vrednovati implementaciju te usklađivanje, što je konačna – četvrta razina implementacije i aplikacije Solvency II procesa u poslovanje osiguratelja i reosiguratelja u EU.

Datum stupanja na snagu ukupnog Solvency II okvira i primjene u poslovanje društava za osiguranje i društava za reosiguranje u Europskoj uniji je 1. siječnja 2014. godine.

Kvantitativne studije utjecaja (Quantitative Impact Study – QIS) su vježbe i studije kojima Europska komisija testira utjecaj pojedinih odredbi, cjelokupne direktive ili prijedloga provedbenih mjera na poslovanje društava u EU. Kvantitativne studije utjecaja provodi CEIOPS, danas EIOPA, u ime Europske komisije. CEIOPS/EIOPA je u razdoblju od listopada 2005. do ožujka 2011. proveo i objavio rezultate pet kvantitativnih studija utjecaja koje su testirale različite odredbe Solvency II regulative na osigurateljni sektor u Europskoj uniji. U ožujku 2011. Europska agencija za nadzor osiguranja i zaposleničkih mirovina (EIOPA) objavila je rezultate pete kvantitativne studije utjecaja – QIS 5.

QIS 5 je bila do sada najzahtjevnija i sveobuhvatnija provedena kvantitativna studija utjecaja. Testirala je nov način vrednovanja imovine i ostalih obveza, vrednovanje i izračun tehničkih pričuva, vlastita sredstva, izračun solventnog kapitala (SCR – Solvency Capital Requirements) i minimalno potrebnog kapitala (MCR – Minimum Capital Requirement), načine izračuna SCR-a, tretman grupa i ostale kvantitativne odredbe Solvency II.
U QIS 5 sudjelovalo je gotovo 70% od svih društava za osiguranje i društava za reosiguranje u Europskoj uniji čije će poslovanje biti regulirano Solvency II direktivom. Ovo je znatno povećanje sudjelovanja u odnosu na QIS 4 koja je provedena u 2008., a u njoj je sudjelovalo 33% osiguratelja i reosiguratelja u Europskoj uniji. Povećalo se i sudjelovanje osigurateljnih i reosigurateljnih grupa, sa 111 u QIS 4 na 167 u QIS 5.
Rezultati QIS 5 ukazuju na snažnu i stabilnu kapitaliziranost i financijsku poziciju osiguratelja u reosiguratelja prema solventnom kapitalu (SCR) i minimalno potrebnom kapitalu (MCR). Prema QIS 5, osiguratelji i reosiguratelji koji su sudjelovali drže 355 mlrd. Eura viška vlastitih sredstava – kapitala za pokriće solventnog kapitala (SCR) i 676 mlrd. Eura viška vlastitih sredstava – kapitala za pokriće minimalno potrebnog kapitala (MCR) definiranih prema Solvency II direktivi. Ovi rezultati potvrđuju stabilnu financijsku poziciju osiguratelja i reosiguratelja u EU s obzirom na to da ostvaruju višak vlastitih sredstva iznad razine regulatorno propisanog (SCR i MCR) u zahtjevnom tržišnom okruženju. Usporedba kapitaliziranosti društava za osiguranje po Solvency I regulativi i prema solventnom kapitalu (SCR) i minimalno potrebnom kapitalu (MCR) prikazana je u tablici.

Vrednovanje imovine i ostalih obveza i tehničkih pričuva

Solvency II uvodi ekonomsko/tržišno vrednovanje imovine i obveza temeljeno na ukupnom pristupu cjelokupnim bilančnim pozicijama, što znači da će tržišno vrednovati sve rizike kojima su izložene bilančne pozicije.
Društva za osiguranje i društva za reosiguranje u okviru Solvency II direktive će vrednovati imovinu i obveze na sljedeći način:

• imovina se vrednuje po iznosu za koji bi se mogla razmijeniti između dobro obaviještenih voljnih strana u transakciji po tržišnim uvjetima;
• obveze se vrednuju po iznosu za koji bi se mogle prenijeti ili namiriti između dobro obaviještenih voljnih strana u transakciji po tržišnim uvjetima.

 Vrijednost tehničkih pričuva biti će jednaka zbroju najbolje procjene i granice rizika. Ključne razlike u pristupu vrednovanju imovine i obveza u okviru sadašnje regulacije Solvency I i Solvency II prikazane su u slici 3.

Vrednovanje imovine i obveza u okviru Solvency I i Solvency II

Izvor: HUO, Radionica o Solvency II petoj kvantitativnoj studiji utjecaja QIS 5, rujan 2010.

Solventni kapital - SCR

Odredbe o solventnom kapitalu ili kapitalnom zahtjevu glede solventnosti (solvency capital requirement – SCR) obuhvaćeni su člancima 100 do 127, Direktive o Solvency II (2009/138/EZ). S obzirom na prirodu, opseg i složenost izloženosti riziku, društva za osiguranje i društva za reosiguranje biraju jedan od načina izračuna SCR-a:

• Puni interni model,
• Standardnu formulu i djelomični interni model,
• Standardnu formulu sa specifičnim parametrima društva,
• Standardnu formulu,
• Pojednostavljenje/simplifikaciju.

Društva moraju imati prihvatljiva vlastita sredstva koja pokrivaju posljednji objavljeni SCR. SCR se kalibrira tako da se u obzir uzmu svi mjerljivi rizici kojima je izloženo društvo. Pokriva postojeće poslove kao i nove poslove čije se sklapanje očekuje tijekom sljedećih 12 mjeseci. Jednak je rizičnoj vrijednosti (VaR) osnovnih vlastitih sredstava društva sa stupnjem pouzdanosti od 99,5% tijekom jednogodišnjeg razdoblja. Društva izračunavaju SCR najmanje jedanput godišnje, a rezultat tog izračuna javljaju nadzornim vlastima.
Društva mogu upotrijebiti pojednostavljeni izračun za specifični podmodul ili modul rizika kad to opravdavaju priroda, opseg i složenost rizika s kojima se suočavaju i kad bi bilo nerazmjerno zahtijevati od svih društava da primjenjuju standardni izračun.
Solventni kapital – SCR, izračunat na temelju standardne formule, jednak je zbroju sljedećih stavki:

(a) osnovnog kapitalnog zahtjeva glede solventnosti (basic solvency capital requirement - BSCR),
(b) kapitalnog zahtjeva za operativni rizik (capital requirement for operational risk - SCRop),
(c) prilagodbe za sposobnost tehničkih pričuva i odgođenih poreza da apsorbiraju gubitke (adjustment for the loss-absorbing capacity of technical provision and deferred taxes - Adj).

Osnovni kapitalni zahtjev glede solventnosti – BSCR obuhvaća pojedine module rizika, koji se agregiraju u skladu koeficijentima korelacije za agregiranje modula rizika i zajedno čine ukupni kapitalni zahtjev za BSCR.
BSCR obuhvaća sljedeće module rizika:

(a) preuzeti rizik životnog osiguranja;
(b) preuzeti rizik neživotnog osiguranja;
(c) preuzeti rizik zdravstvenog osiguranja;
(d) tržišni rizik;
(e) rizik neispunjenja obveza druge ugovorne strane;
(f) rizik nematerijalne imovine.

Svaki od modula rizika BSCR-a, kalibrira se upotrebom mjere rizične vrijednosti (VaR) sa stupnjem pouzdanosti od 99,5% tijekom jednogodišnjeg razdoblja. Učinci diversifikacije i prilagodbe za sposobnost tehničkih pričuva i odgođenih poreza da apsorbiraju gubitke uzimaju se u obzir pri oblikovanju svakog od modula rizika.
Kapitalni zahtjev za pojedini modul rizika izračunava se izračunom zasebnih podmodula rizika i njihovom agregacijom preko koeficijenata korelacije.

Izračun SCR-a po standardnoj formuli

Izvor: EK, QIS5 Technical Specifications, Brussels, 5. srpanj 2010.

Minimalni potrebni kapital – MCR

Minimalni potrebni kapital (minimum capital requirement – MCR) odgovara iznosu prihvatljivih osnovnih vlastitih sredstava ispod kojeg bi osiguranici i korisnici bili izloženi neprihvatljivoj razini rizika kad bi društvima bilo dopušteno daljnje poslovanje.
MCR se izračunava na jasan i jednostavan način, i to kao linearna funkcija skupa ili podskupa sljedećih varijabli: tehničkih pričuva društva, obračunatih premija osiguranja, rizikom ponderiranog kapitala, odgođenih poreza i administrativnih troškova. Upotrijebljene varijable izračunavaju se bez reosiguranja.

Postoji najniža apsolutna vrijednost MCR-a izražena u Eurima, koja ovisno o prirodi posla društva iznosi:

• 2.200.000 eura za društva za neživotno osiguranje, osim u slučaju kad su pokriveni neki ili svi rizici uključeni u jednu od vrsta osiguranja od 10 do 15, u tom slučaju najmanji apsolutni prag mora biti najmanje 3.200.000 eura,
• 3.200.000 eura za društva za životno osiguranje,
• 3.200.000 eura za društva za reosiguranje, osim u slučaju vlastitih društava za reosiguranje, u tom slučaju MCR mora biti najmanje 1.000.000 eura;
• o zbroj navedenih iznosa za društva koja istodobno obavljaju poslove životnog i neživotnog osiguranja.

Ne dovodeći u pitanje apsolutni prag, MCR ne smije biti manji od 25% niti veći od 45% SCR-a dotičnog društva i uključujući bilo koji kapitalni dodatak koji je uveden.

Ključna područja nove Solvency II direktive i samog koncepta regulacije utemeljene na riziku i kapitalnim zahtjevima sadržana su u drugom i trećem stupu koji se zasnivaju na cjelovitom sustavu prepoznavanja i upravljanja svim rizicima, drugačijem odnosu s nadzornim tijelom i većoj transparentnosti poslovanja. Posebno važno pitanje odredbi drugog stupa i cjelokupne Solvency II predstavlja Vlastita procjena rizika i solventnosti (eng. Own Risk and Solvency Assesment). Ta procjena obuhvaća i analizira najmanje slijedeće:

• ukupne potrebe solventnosti uzimajući u obzir specifični profil rizika, odobrena ograničenja dozvoljenih rizika te poslovnu strategiju društva,
• usklađenost, na kontinuiranoj osnovi, s kapitalnim zahtjevima propisanim te zahtjevima koji se odnose na tehničke pričuve,

značaj u kojemu profil rizika dotičnog društva odstupa od pretpostavki na kojima se temelji kapitalni zahtjev glede solventnosti, izračunat prema standardnoj formuli ili prema djelomičnom odnosno potpunom unutarnjem modelu.

Utjecaj implementacije Solvency II na poslovanje društava za osiguranje i društava za reosiguranje u Republici Hrvatskoj mogao bi se očitovati u:

1. Većoj zaštiti osiguranika, većoj transparentnosti, komparabilnost i kompetitivnost tržišta u RH s cjelokupnim tržištem EU-a i ostalim financijskim institucijama,
2. Solvency II će pospješiti upravljanje rizicima. Upravljanje rizicima će imati središnje značenje u upravljanju društvima te time pridonijeti boljem poznavanju, prepoznavanju i upravljanju rizicima što bi u konačnici trebalo pozitivno utjecati na ukupnu izloženost riziku te povećanu profitabilnost i sigurnost poslovanja,
3. Pretpostavka je da će Solvency II povisiti razinu potrebnog kapitala što bi moglo rezultirati daljnjim okrupnjavanjem, dokapitalizacijama ili drugačijem promišljanju poslovne i investicijske politike kako bi se ostvarila značajnija kapitalna olakšanja i smanjili kapitalni zahtjevi za pojedine rizike,
4. Veća diverzifikacija rizika, upotreba instrumenata osiguranja i transfera rizika,
5. Negativni učinci mogli bi biti izraženi kod malih i srednjih osiguratelja i ostalih osiguratelja koji neće moći uložiti dodatna financijska sredstava u proces upravljanja rizicima i prilagodbu kapitalnim zahtjevima u okviru Solvency II.

Implementacija Solvency II u osigurateljni sektor ostavlja otvorena još neka pitanja od kojih su važnija utjecaj na rast cijena proizvoda osiguranja i rezerviranja

Europsko udruženje osiguratelja i reosiguratelja (CEA)

Europska agencija za nadzor osiguranja i zaposleničkim mirovina (EIOPA)

Europska komisija, Solvency II

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA)